Vakcinacija: studija strategije prema skepticima

„Američki Univerzitet Jejl je, pre nego što su se pojavile vakcine protiv kovida, sproveo istraživanje sa ciljem da se utvrdi: kakvim sredstvima psihologije mase ljudi najbolje mogu da se navedu da jedni druge teraju na vakcinisanje.

Poruke koje su se pri tome pokazale kao posebno efektne, bile su baš one kojima su kasnije sprovođeni društveno izopštavanje i diskriminacija onih koji ne žele da se vakcinišu.

Novinar i ekonomski stručnjak Norbert Hering na svom novinarskom sajtu „Novac i više“ prenosi:

Studija na Jejlu je počela 3. jula 2020. Na njoj su radili mnogi univerzitetski instituti (za globalno zdravlje, infektivne bolesti, društvene i političke studije, političke nauke itd.) To navodi na zaključak da je planiranje studije moralo početi dosta pre jula, kada se (zvanično) još nije znalo ni kada će biti vakcina ni kakva će biti njihova svojstva.“

„Merili smo spremnost na vakcinaciju u vreme kada još nije bilo cepiva i kada delotvornost i neželjene posledice mogućih cepiva još nisu bili poznati“, pišu autori studije.

„Ta rupa u znanju nije sprečila naučnike da u različitim porukama čiju delotvornost su proveravali jednostavno utvrde da su vakcinacije veoma efikasne i sigurne i da će uz visoku stopu vakcinacije pandemija biti okončana kolektivnim imunitetom. Baš to su bile tvrdnje koje su tokom kasnije kampanje za vakcinisanje svuda primenjivane – i koje su se u međuvremenu uglavnom ispostavile kao pogrešne

Neobično je što autori ne odaju koliko učesnika je imala studija, već samo da je 4631 učesnik ostao njen deo „do samog kraja“. Nešto manje od 300 učesnika je dobilo osnovnu poruku da je vakcinacija delotvorna i sigurna i da je za okončanje pandemije važno da se vakciniše što je moguće više ljudi.

Uz tu grupu je formirano još 12 grupa, takođe sa po približno 300 učesnika. Oni su pored pomenute osnovne poruke dobijali i dodatne poruke čiji je cilj bio stvaranje sudova i osećanja.

Kao najdelotvornije za povećanje nečije spremnosti na vakcinaciju, ali i stvaranje težnje da se drugi teraju na vakcinisanje, pokazali su se sledeći iskazi:

Zajednički interes i stid: zamislite koliko bi za Vas bilo nezgodno i postiđujuće kada se ne biste vakcinisali i preneli kovid-19 nekome ko Vam je važan“.

To nije hrabrost: ljudi koji odbijaju da se vakcinišu protiv kovida-19 iako postoji cepivo, jer ne veruju da će se razboleti, ili nisu zabrinuti, nisu hrabri, već su bezobzirni. Onaj ko se ne vakciniše, rizikuje zdravlje svojeporodice, svojih prijatelja i svoje zajednice. Nema ničeg atraktivnog ni nezavisnog u ignorisanju preporuka vladinih zdravstvenih institucija. Ako se ne vakcinišete čim cepivo bude na raspolaganju, rizikovaćete živote drugih. Da biste pokazali snagu, trebalo bi da se vakcinišete da se ne biste razboleli i oduzeli resurse drugim ljudima ili rizikovali da prenesete bolest na druge koji su ugroženi i među kojima neki ne mogu da dobiju vakcinu“.

Poverenje u nauku: Vakcinisanje protiv kovida-19 je najdelotvornije sredstvo za zaštitu Vaše zajednice. Jedina mogućnost da se pobedi kovid-19 jeste primena naučnih metoda kao što je npr. vakcinacija. Poznati naučnici smatraju da su vakcine, čim budu na raspolaganju, najefikasnije sredstvo da se zaustavi širenje kovida-19. Ljudi koji odbijaju vakcinaciju su u pravilu neznalice ili ih nauka zbunjuje.“

Sloboda: kovid-19 ograničava mogućnosti mnogih ljudi da svoj život žive onako kako smatraju da je ispravno. Ljudi su morali da otkazuju venčanja, primorani su da ne dolaze na sahrane i da obustave druge aktivnosti koje su važne u njihovom svakodnevnom životu. Osim toga, državne mere za sprečavanje širenja kovida-19 ograničavaju našu slobodu okupljanja i kretanja. Mislite na to da svaka osoba koja se vakcinisala smanjuje verovatnoću da ćemo izgubiti naše slobode ili da će nas vlada ponovo zaključati. To, doduše, ne možete postići sami, ali svi mi možemo da očuvamo našu slobodu ako se vakcinišemo.“

„Kao najdelotvornija se pokazala poruka: „To nije hrabrost“ koja sadrži najveći „buket“ emotivnih optužbi na račun ljudi koji neće da se vakcinišu.

Ove četiri najuspešnije poruke sadrže gotovo sve što nam je tokom kampanje besa na vakcinalne skeptike i njihovog izopštavanja stalno poručivano preko svih kanala:

  • ljudi koji se ne vakcinišu će kasnije možda morati da žive sa činjenicom da su zarazili ili ubili svoje voljene;
  • oni su bezobzirni i nedokazani;
  • ako se zbog toga razbole, oduzeće resurse drugima kojima su potrebniji;
  • oni ugrožavaju rizične grupe i ljude koji ne mogu da budu vakcinisani;
  • oni su glupi ili su zlonamerni negatori nauke, jer poznati naučnici su (uvek) u pravu;
  • oni su krivi za neophodna ograničenja sloboda koja sprovodi vlada.

Te poruke su izazvale toliko mržnje na nevakcinisane i tolike podele u društvu jer su tačno za to i bile koncipirane i testirane, ili, kako su to autori studije otmeno formulisali:

„Naglašavanje koliko je vakcinacija pro-socijalna radnja, ne samo što povećava prihvatanje, već i spremnost da se drugi teraju na nju, i to kako direktnim ubeđivanjem tako i negativnim sudovima o onima koji neće da se vakcinišu“.

WordPress Cookie Plugin von Real Cookie Banner